Zavičajna povijest i šokačka narodna baština
ŠOKAČKI RODOSLOVNIK
Brojač posjeta
174969
Anketa
Zanima li Vas zavičajna prošlost i narodni običaji ?

TagList
Anketa
Jeste li za uvođenje izvannastavnog predmeta ZAVIČAJNOST u Osnovne škole ?

Blog
utorak, srpanj 15, 2008


Izvod iz rukopisa za knjigu (2007.god.)
autor - Ivan Nikolić

UVOD

Svakako da simbolika određenog povijesnog razdoblja i prostora treba biti obilježena kroz jedan spektar prikaza duhovnog i materijalnog nasljeđa svega onoga što čini našu bogatu kulturno tradicijsku baštinu. Uzgred rečeno upravo je pisana riječ živi spomenik određen da spozna istinu kako određenog naroda na ovim našim prostorima. Upravo smo kroz ovu našu
djelatnost pozvani da održimo živi plamen naše vjerske, etničke i nacionalne pripadnosti, te da  prenesemo budućim generacijama ,,s kolena na koljeno'' na moderan način.


A tko je tvoj predak ?

Rodoslovlja istražuju obiteljski zanesenjaci. Potraga za precima i obiteljskim korijenima uzima sve više maha među obrazovanijim  ljudima širom svijeta. Iako su najčešći motivi za istraživanje obiteljske loze radoznalost i želja za potvrđivanjem identiteta.

Što je društvo razvijenije, veće je i zanimanje pojedinaca za povijest vlastite obiteljske loze, za obiteljsko rodoslovno stablo, za genealogiju. Gotovo da nema razvijenije zemlje u kojoj ne  djeluju rodoslovna društva, a u susjednoj je  Sloveniji takvo društvo osnovano prije desetak  godina. Ta, sve istaknutija, težnja za otkrivanjem rodoslovlja.

Istraživanje porijekla porodice spada danas u najrasprostranjenije slobodne aktivnosti u zapadnim zemljama. Milioni ljudi širom svijeta  su u potrazi za svojim precima. Istinska želja  mnogih ljudi je istražiti prošlost svojstvene  porodice i tako svojim potomcima ostaviti vrijedne informacije o njihovom porijeklu.

Genealogija je u Hrvatskoj zanemarena pomoćna povijesna znanost. Nedostaju stručni radovi ne  samo o ,,običnim'' hrvatskim obiteljima nego i o, za povijest važnim, velikaškim obiteljima. Možda najpoznatiju knjigu na tu temu ,,Krčki knezovi  Frankopani'' napisao je Vjekoslav Klaić 1901. godine. Knjiga je ponovno izdana 1991. godine.

IZVORI ,GRAĐA i LITERATURA :

Građu za ovu knjigu crpio sam iz raznih izvora, jedan dio iz objavljene literature dok drugi iz raznih arhivskih dokumenata. Tako sam posegnuo za do sada objavljenim popisima (Tapu Defteri) iz turskog doba; Srijemskog sandžaka 1562.god. i Požeškog sandžaka 1579.god.. Zatim raznih rkt. župnih arhiva, matičnih knjiga, te status animarum.

Tako Župni arhivi održavaju najstariju redovitu  djelatnost na ovim prostorima kroz organiziranog
crkvenog života, a to su župe. Iako obveza pisanja Matičnih knjiga proizlazi iz odluke Tridentskog Sabora (Koncila) koji je održan između 1545. - 1563. godine, kod nas su oni stupili u funkciju tek nakon oslobođenja Slavonije od turaka. Staležnici ili popisi duša (Status animarum) također su vrlo zanimljive i korisne knjige kako za pojedince koji u njima mogu naći svoje vlastite korijene, tako i za istraživače pučanstva određene župe. U njima su zapravo na svoj način zapisana rodoslovna
stabla pojedinih obitelji unutar župa.

STANOVNIŠTVO

I. STANOVNIŠTVO POSAVINE U ANTIČKO DOBA

Od vremena rimske vladavine u Panoniji, o ovdašnjem stanovništvu i naseljima javljaju se prvi pisani podaci. Nalazimo ih prvenstveno u djelima rimskih zemljopisaca. Tako,primjerice, o stanovništvu i naseljima na području južne Panonije govori Strabon u svojoj Geografiji.  Više takvih podataka ima u Ptolemejevoj  Geografiji u kojoj se nalazi i prvi poznati zemljovid tadašnje Panonije i Ilirika. Na toj karti vidno je da su veća naselja na području današnje istočne Slavonije bila Sirmij, Cibalis i Mursa. Rimljani su u čitavoj Panoniji preuzeli staru toponimiju i zato poznata imena naselja  ne potječu il latinskog već staropanonskog jezika koji je bio srodan ilirskom. Prema Ptolemejevim podacima, na području slavonske
i bosanske Posavine živjelo je panonsko (ilirsko) pleme Breuci.

U ostalim zemljopisnim djelima rimskih pisaca nalazimo i zanimljive etnografske podatke o panonskom stanovništvu. Tako, primjerice, Kasiodor spominje panonske krave, zvane keve,
koje su ovdašnjem stanovništvu davale dobro mlijeko i sir. Velej Paterkul kaže da su Panonci
bili sposobni u raznim poslovima, napose u  zanatima. Panonske žene, kaže Varon, bile su vrlo marljive i odane svojim muževima. Djecu su nerjetko rađale po poljima gdje su okopavale 
usjeve. U ostalim djelima rimskih pisaca Panonci se spominju kao veliki veseljaci. Rado su pili
domaće alkoholno piće koga su sami proizvodili od prženog ječma i vode (preteče današnjeg piva). Takvo piće su, kaže Diodor, nazivali sabaja. Do pojave kršćanstva Panonci (iliri) su štovali svoja stara božanstva, a od sredine 4.stoljeća sve više pristaju uz kršćanstvo. Od 6.stoljeća, kada su na područje istočne Panonije počeli stizati barbarski narodi, panonsko stanovništvo vrlo se prorijedilo. Veći dio stanovništva migrirao je južnije, te se postepeno počeo asimilirati sa novo pridošlim narodima. U vrijeme velike seobe naroda, do konca 6. stoljeća nestale su i ovdašnje  ranokršćanske biskupije. Nakon teškog poraza  Avara 626.godine pod zidinama Carigrada, došlo je sjevernije od Karpata do bune Slavena. Tamošnji događaji potakli su Bijele Hrvate na seobu prema  jugu. Tako su ta plemena stigla i do Jadranske obale, gdje su utemeljili svoje kneževine.

Tko su i odakle su došli današnji starosjedioci slavonske Posavine ? Svakako da je ova enigma  vezana uz etnik Šokac. Pa tako nalazimo iz  prošlosti razne dokumente koji se dotiču raznih migracija stanovništva na ovim prostorima. Nakon oslobađanja Slavonije od Turaka veliki broj Hrvata iz Bosne je pod vodstvom fratara Franjevaca nastanio ova područja. Migracija ikavaca iz Bosne u Slavoniju može se dokazati još u razdoblju prije Turaka, u vrijeme kada je bosanski biskup preselio kaptol u Đakovo i tako privlačio katolike iz Bosne koja je  bila razdirana vjerskim ratovima protiv heretika tj. bosanskih Kristjana.

Najstariji poznati stanovnici slavonske Posavine bili su Kelti koji su u svome pohodu na istok, u  četvrtom stoljeću prije Krista stigli iz Galije te zauzeli Slavoniju. Do dolaska Rimljana u Posavini  su živjela panonska plemena, mjestimice pomješana s Keltima. Slavonska i bosanska Posavina pripadale su Ilirskom plemenskom savezu Breuka (Breuci). Ove krajeve Rimljani su osvojili između 12.god. prije Krista, te su ubrzo domaće stanovništvo počeli novačiti u rimsku vojsku. Time su oni postupno prihvaćali rimski način života.

ETNIKUM - ŠOKAC

Starosjedioci slavonske Posavine su Hrvati etničke skupine Šokci, rimokatoličke vjere.  Prvo znanstveno promišljanje o Šokcima  poteklo je iz pera Valpovčanina Matije  P.Katančića. Polazeći od gledišta da su  Hrvati izravni potomci Ilira, pjesnik čuvenih  ,,Jesenskih plodova'' (1791.) i autor niza  etnolingvističkih rasprava ( O jeziku drevnih Panonaca, o porijeklu panonskog imena i dr.) pisao je o ilirsko-panonskom  porijeklu Šokaca. Naziv Šokac doveo je Katančić u vezu s planinom Succus, koja je u dalekoj prošlosti djelila Tračane od  naših starosjedilaca Ilira. Kako Ilire zovu  tada Succi, otud Sukci i naposlijetku  Šokci.

O izumrlom antičkom plemenu Sukci pisat  će i Ferdo Filipović, (833.-1916.), pripovjedač  druge polovine 19.stoljeća, rodom iz Velike Kopanice. Očito pod utjecajem Katančićeve  ''ilirske teorije'', Ferdo Filipović u raspravi ,,Prasidioci Slavonije'' (1866.) piše : ,,Vidivši Sukci, po svojoj prilici, kako su njiovi srodnici Besi (Bjesi štono Bosnu naseliše) izselili se, udariše njiovim tragom, te se razplodiše čak  po našoj domovini''. Misleći u ovom slučaju  na Slavoniju, dodaje : ''A bili su također po Sremu,osobito pak po Banatu i Bačkoj naseljeni' ,,da bi potom zaključio : ,,Uspomena njiova traje još dan danas u riječi Šokac''.

Istraživači o podrijetlu Šokaca većinom se slažu u tome da su oni došli iz Bosne. Mnoga se mišljenja pojedinih istraživača razilaze u pitanju podrijetla i  postojbine Šokaca.

Etnička i demografska struktura naselja i stanovništva slavonske Posavine, do sada nisu posebno rađena. Jedini opširniji rad je fra.Andrije Zirduma, Počeci naselja i stanovništva brodskog i novogradiškog kraja 1698.- 1991., kojemu je nakladnik bio Hrvatski Institut za povijest podružnica za povijest Slavonije,Srijema i Baranje iz Slavonskog Broda. No međutim, 
ova knjiga sa pregršt dokumentiranih informacija ima samo jednu manjkavost, a ta je autorovo nepoznavanje samih prezimena starosjedilaca na ovome prostoru, prilikom prevođenja s latinskog.

Također vrlo vrijedna knjiga Požega sandžak 1579., koju je izdao Državni arhiv iz Osijeka, imala je svojih problema prilikom prevođenja koju je obradila mr.sc.Fazileta Hazifović iz Orijentalnog instituta u Sarajevu, kojoj je najviše poteškoća zadavalo jezično usklađivanje, tj. izgovor riječi arapskog konsonantskoga jezika i osmanskoga koji ima osam vokala. Njoj je u toj knjizi pomogao dr.sc. Ive Mažuran,povjesničar iz Zagreba, inače u ovoj knjizi recenzent i autor topografskih bilježaka. Iako mnoga prezimena nisu definirana tj. njihov konačni današnji oblik je bez nastavka -ić, -ević, -inić, te spoznaja da prilikom popisivanja raje u tursko doba, gdje se popisivači nisu ni trudili oko pravilnog upisa.

Ima raznih zanimljivosti, kada govorimo općenito o narodu ili etničkim skupinama, naime ne možemo reći da su posve čistog porijekla, tako npr. iako su živjele te prve zajednice dosta patrijahalno u zajednicama (rod, pleme, brastvo, itd.), uvijek je dolazilo do miješanja sa ostalim narodima i etničkim skupinama uslijed raznih povijesnih okolnosti. Takvih primjera imamo više na ovim prostorima i šire. Ukupno gledajući etničku skupinu Šokce čine i negdje oko 30 % asimiliranih Bunjevaca, koje povezuju isti govor - ikavica, te slični narodni običaji, nošnja i tradicija. Prema tome, biološka struktura Šokaca u Slavoniji mjenja se ženidbama s Bunjevcima i ostalim doseljenim granama hrvatskog naroda. Isto pitanje ovim nije podrobnije iznešeno zbog opsega radnje i potpune neistraženosti. Ali, ova mješana  biološka struktura u Slavoniji nema odraza na jedinstvenu narodnu  svijest u vezi kulture kojoj pripada.

ZAVIČAJNOST


Kroz dugo povijesno razdoblje ljudski rod je migrirao sa određenih područja na druga uslijed ekonomskih, ratnih a kasnije vjerskih i političkih prilika. Potražiti sebi novi dom i zavičaj nikada nije bilo lako jer se uvijek išlo u neizvjesnost. Od prvih poznatih doseljavanja Slavenskih plemena na ove prostore, gdje su se stopili sa Ilirskim plemenima koje su zatekli, pa sve do 15. i 16. stoljeća vrijeme  Osmanlijskih osvajanja ovih prostora uslijed čega je migriralo stanovništvo sa područja Bosne u Slavoniju, Srijem, Baranju i dalje u Ugarsku. Život na određenom prostoru tj. području kroz dulje vremensko razdoblje (nekoliko stoljeća) žitelji prihvaćaju kao svoj zavičaj u kojemu se izmjeni nekoliko generacija, te tu stvore ili prihvate od domicilnog stanovništva tradiciju, običaje.Kao što smo već napomenuli upravo nakon ratnih sukoba kada u pasivnim krajevima zavlada glad, bilo je migracija stanovništva kroz čitavo 20.stoljeće (nakon I. svjetskog rata, a posebno nakon II. svj.rata, te sve do današnjih dana). Govorili su ljudi da se išlo ,,trbuhom za kruhom'' tj. za poslom pa sve do sredine 20.stoljeća kada iz ekonomskih razloga naši ljudi odlazili na ,,privremeni rad'' u inozemstvo (Njemačka, Austrija, Švicarska, itd.), te čak i preko oceana (Australija, Amerika, Kanada). Danas je ta pojava sasvim normalna uslijed pojave opće globalizacije.

Što je zavičaj ? Pojam ZAVIČAJ označava :

1 ) mjesto rođenja,
2 ) rodni kraj

ZAVIČAJNOST = (1.)
  pravilima uređen odnos administrativne jedinice i građana iz te jedinice s obzirom na prava i dužnosti (biračko pravo, porezi, pristojbe)
                           (2.)  pravo boravka ; indigenat.

Nakon ukidanja kmetstva u Hrvatskoj (Paorija) 1848. godine se postupno razvija zavičajni odnosi tj.( nakon ukidanja Vojne krajine) 1873.godine. Donošenjem novog Zakona o uređenju zavičajnih odnošaja u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji 1880.godine podrobnije se regulira ova materija. Primanjem u zavičajnost Zavičajnik se upisuje u knjigu Imenik zavičajnika s cijelom svojom obitelji.Odredbe ovoga Zakona vrijedile su sve do 1933. godine kad je donijet Zakon o općinama. Ono se moglo steći - rođenjem, udajom ( za supruga koji posjeduje zavičajnost) i namještanjem (činovnici, učitelji, svećenici) ili se moglo postići primanjem. Tada se dobivala Zavičajnica, to je bila potvrda o zavičajnom pravu.


III. DRUŠTVENE  ZAJEDNICE

Poznato je, da je čovjek društveno biće, i život se njegov teško može zamisliti izvan zajednice. I danas čovjek, koji izbjegava ljude i društvo, smatra se čudnim. To pripadanje zajednici čovjek dobro osjeća i očituje u svakoj prilici. Zajednica može biti veća ili manja, šira ili uža. Najstarija je zajednica bila rod (pleme), koji potječe od jednog praoca ili rodočelnika. S kultom totema vezan je i običaj eksogamije, prema kome se među članovima iste zajednice zabranjuje bračna veza, a time se zajednica zaštićivala od krvne degeneracije, koja je bila to opasnija, što je zajednica bila malobrojnija i slabija.

ROD

Pod pojmom rod podrazumjeva se takav oblik obiteljske strukture koji se temelji na podrijetlu od stvarnog ili izmišljenog zajedničkog pretka. Osim toga, što su  povezani krvnim vezama, članovi roda zajednički posjeduju imovinu, te imaju zajedničko sjedište, mjesto pokopa, simbole (obilježja). Svoju povezanost pokazuju koristeći i zajedničko ime, tj. definirajući se kao taj i taj de genere. Rod ime obično nosi prema zajedničkom pretku, ali se u  nekim slučajevima naziva i po svome glavnom sjedištu (staništu).

Svaki rod imao je svoje rodovsko ime, koje se nasljeđivalo i po kome se očitovala rodovska pripadnost. U mnogim primitivnim zajednicama imenu roda pridavala se neka  svetost i magičnost. Pripadnici roda između sebe razlikovali  su se na taj način, što su imali osobna ili individualna imena, koja se ne nasljeđuju, i što se rod više širio i dalje dijelio u  porodice, imena su se više gomilala i češće mijenjala. Te su  promjene u osobnim imenima zavisile od ukusa ljudi, od načina života, od prilika, u kojima je čovjek živio, i što se više primičemo našem vremenu, promjene su bile češće, i osobnih  imena ima sve više. Deminutivi, augmentativi, hipkoristici, pejorativi obogatili su i povećali broj osobnih imena.

SRODSTVO ( rod, rodbina, familija )

Rod, rodbina i familija nastaju po krvnom srodstvu i po zakonskim vezama (ženidbenim) bračnim. Najbliži srodnici su obitelj (otac, majka, djeca), zatim familija; (djed,baka), pa rodbina : očev brat (stric) i njegova žena (strina), očeva sestra (tetka) i njezin muž (tetak), potom materina braća (ujaci) i njegova žena (ujna). Njihova djeca su srodnici u prvom koljenu, zatim njihova unučad, srodnici u prvom koljenu, zatim njihova unučad, srodnici u drugom koljenu. Od trećeg, četvrtog koljena je dalje srodstvo. Prevladava srodstvo po očevoj liniji.

KUĆNA  ZADRUGA ( družina, familija)

Kućnu zadrugu ili družinu čini grupa ljudi u krvnom srodstvu koja u nekoliko generacija živi pod istim krovom, a zajednički obavljaju rad i posjeduju imovinu.

U slavonskoj Posavini, u dijelu nazvanom Šokadija ( na nekadašnjem području Vojne krajine), seljačke su obiteljske zadruge još do prvog svjetskog rata bile veoma brojne, a u priličnoj su se mjeri još održale i između dva rata.

Što je to kućna zadruga ?

Zadruga se definira obično kao zajednica (skupina) natnog broja ljudi, kao zajednica od nekoliko porodica. Definira se ona tako, kao da se u tome, što je taj broj dosta velik, sastoji čitavo biće, čitava priroda zadruge.
(Ivan Strohal, Zadruge u južnih Slovjena,n.Dj.,21)

Kako bi zaštitila i iskoristila slavonsko bogstvo te uvela red i mir, Habsburška Monarhija počevši od 1702.god. donosi niz naredbi o organizaciji i reorganizaciji ''granice na Savi''. Nakon ''sad boljih sad lošijih eksperimenata'' Engelshoferova uredba iz 1745.godine temeljitije ustrojava slavonsko-srijemsku Vojnu krajinu. Tom uredbom Slavonija je podijeljena na dva dijela - Vojna krajina ili ''Granica'' i Provincijal ili ,,Paorija''.

Istovremeno su sredinom 18.st. uslijedile određene društveno-gospodarske mjere koje se odnose na uređenje i organizaciju seoskog života. Institucija kućnih zadruga i naredba o ''ušoravanju sela'', te norma o uređenju vojnih komuniteta tj. ustroj Kumpanija iz 1754.god. glavne su odrednice za život stanovnika na ovome području.

Seoska kućna zadruga bila je temelj cjelokupnog vojno- feudalnog sistema Vojne granice. Zadružna kuća je društveno gospodarska upravna jedinica u Granici. Seoske kućne zadruge primjetno su se množile za vrijeme vladavine carice Marije Terezije (1740.-1780.). Vojno-krajiške vlasti posebnu su pozornost poklanjale kućnim zadrugama, jer su svojom strukturom odgovarale vojničkom duhu. Sve one velike zahtjeve, koje su u vrijeme izgrađivanja Granice svaljivali na graničare,  mogla je podnijeti samo zadružna institucija s brojnom radnom snagom.

Kućna zadruga je, u slavonskoj Posavini, bila zajednica kojoj su karakteristike: krvno srodstvo ili bračna povezanost članova, njihovo zajedničko življenje, zajednička imovina, jedinstveno gospodarenje. Zadruga mora imati red na kojem počiva - podjelu prava i dužnosti, vodstvo za cjelinu zajednice, organizaciju muških i ženskih poslova. Iznimke postoje. To je takozvana nesrodnička zadruga, tj. ,,uzadruženi'' članovi. Zadruga postoji dok je osnovna imovina zajednička, a napose dok postoji zajedničko gospodarenje, proizvodnja i trošenje proizvedenog, te ustaljeni red i organizacija.

U Hrvatskoj i Slavoniji prava je rasprava o kućnim zadrugama započela nakon ukidanja feudalnog odnosa, posebice 1850. god. i vodila se neprekidno svih desetak neoapsolutičkih godina. Godine 1850. ban Jelačić izdao Naredbu br. 493 od 7. travnja kojom se obustavljaju sve diobe kućnih zadruga dok se zadružno pitanje ne riješi zakonskim putem.

PREZIMENA U SLAVONSKOJ POSAVINI

Na prostorima Slavonije starosjedilačko *stanovništvo kojima većina vuče korijene sa prostora Bosne. Kroz razna povijesna razdoblja ljudi su migrirali uslijed; ekonomskih, ratnih, vjerskih i drugih razloga.

Prije nastanka prezimena ljudi su se koristili krsnim imenima, no brojčanim rastom stanovništva osobama istim imenom počeli su se davati nadimci kao znaci raspoznavanja. Na hrvatskom su se području, međutim prezimena počela javljati vrlo rano. Najstarije zabilježeno ono iz 1327.godine jeste Ule.

S obzirom na turske prodore u 15. i 16. stoljeću migracije stanovništva išle su sa jugoistoka, seobom na zapad i sjever. Društveno politički sustavi na prostorima hrvatsko-ugarske države, kasnije Habsburške monarhije, Venecije i Turskog carstva drastično su se razlikovali, pa shodno tome i status pojedinca te skupina u tim različitim sustavima.

Prezimena se javljaju mnogo kasnije, kao ''pridjevci'' iz toponima, od opisanih karakteristika ... razna su podrijetla samih prezimena, a i ona ovise o podneblju otkud dolaze. Danas župni arhivi odražavaju redovitu djelatnost osnovne jedinice organiziranoga crkvenog  života, a to je župa. Obaveza pisanja Matičnih knjiga proizlazi iz odluke Tridentskoga koncila (sabora) koji je održan između 1545. i 1563. godine. Staležnici (status animarum) također su vrlo zanimljive i korisne knjige kako za pojedince koji u njima mogu naći svoje vlastite korjene, tako i za istraživače pučanstva određene župe. U njima su zapravo na svoj način zapisana rodoslovna stabla pojedinih obitelji unutar župe.

Danas postoje neke nedoumice oko korijena nekih prezimena nastala prema patronimu, kao što su : Stojanović, Branković, Milošević, Janković, .... itd. a nalazimo ih među hrvatskim stanovništvom.  Pa evo objašnjenja za neka od njih. Stara narodna  imena tipa Stojan, Dragoje, branko, Miliša, Miodrag, Dragobrat, Bratoljub, itd., koja su se često davala djeci prije Tridentskog koncila (1545.), koji je preporučio da se katoličkoj djeci imena daju iz kalendara, trajala su sve dok se sa staroslavenskog bogoslužja nije postepeno prešlo na latinski obred.Tada je iz hrvatskog etnosa  istisnuto i dosta narodnih imena koja su se više ukorijenila
u naroda istočnog obreda, nego kod Hrvata. Tako se nekada npr. Stojan obično davalo zadnjem planiranom djetetu. Prava samo srpska imena su ona iz pravoslavnog kalendara (Avram,Aksentije, Arsenije, Veličko, Vikentije,  Rafailo, Ristivoj, Georgije, Gligorije,...), kojega dijele sa drugim narodima i etnijima istočnog katoličkog obreda. Druga je stvar što Srbi prisvajaju i sva staro slavenska narodna imena sa ovih prostora proglašavajući ih samo 
srpskima. Narodna imena u starini kod Hrvata, Srba i  manjim dijelom Slovenaca gotovo se i ne razlikuju.

* Starosjedioci - stanovništvo koje obitava na određenom prostoru
nekoliko stoljeća.

STAROSJEDILAČKI  RODOVI

Prikaz šokačkih ,,starosjedilačkih'' rodova, odnosno familija u slavonskoj Posavini, koji svoje ognjište nastanjuju na ovim prostorima više od tri stoljeća. Povijest starosjedilačkih rodova nije rađena po pukoj genealogiji. Ali ipak su ovo dokumenti naše kulture življenja i opstojnosti na ovim prostorima i vrijedna publikacija sa dosta historigrafskih podataka.
U ovom zapisu (dio pripremljen kao publikacija) izostavljene su doduše same rodoslovne križaljke jer je ovo preširoka građa, koja će zanimati  eventualno danas još samo rođake i indirektne ,,potomke''.

ŠOKAČKI  RODOSLOVNI  CENTAR

Ovim blogom možete kontaktom doći do podataka o svome rodu (prezimenu). Za istraživanje pojedinog roda bitno je da nam dostavite osnovne podatke.

Naknada ove usluge u iznosu od 100,00 kuna, uplaćuje se na žiro - račun kao potpora u radu
udruge Povjesničara i baštinika zavičajne starine Slavonije, Baranje i Srijema

žiro - račun kod PBZ :
2340009-1110148530

kontakt : 098 / 167 30 75
MB : 1830023

________________________________________________________________________
SPOMENAR


,,Rodoslovlje familija u slavonskoj Posavini''
___________________________________________________________________________


Memories


,,La genealogije des famille de la slavonienne Possavine''

__________________________________________________________________________

ROD ( PREZIME )  Ž I V I Ć

Prezime ŽIVIĆ u slavonskoj Posavini također pripada starosjediocima. Zabilježen je ovaj rod
u Oprisavcima 1579.godine u tursko doba. Tada su u poreznom popisu (Tapu Deftera) Požeškog sandžaka u ovome selu koje je tada imalo 15 naseljenih kuća, navode ; Mika (Nikola) Živić i  Cvjetko (Florijan) Živić. Njihovo staro stanište bilo je na rudinama sjevero-istočno prema Sredancima. Nakon Bečkog rata, razmješteni su u ova naselja (sela) : Sredanci, Sikirevci i Živike, gdje su zabilježeni u komorskom popisu  1698.god.,selo Sikirevci ; Martin Živić, sin 1, posjeduje vol 1,krava 1,june 1,jutro pšenice 1.


ŽIVIĆ - Krlavina Zadruga


   The Živić (Xivics) - Krlavini zadruga existed both formally and legally up to the 1963. The rescarch of its and work was undertaken several times in the period from 1961 to 1963. The genealogy of the zadruga is enclosed as well as the groundplan of its homestead. A documentary film about this zadruga was made in 1963, including the most important moments from the life of the zadruga in one year's period. Some photographs taken during the research are also enclosed with the description of the zadruga.


_______________________________________

ROD  ( PREZIME ) 
Đ U R Đ E V I Ć

Najstariji do sada zabilježeni rod u selu Stari Perkovci je Đurđević. Ovo prezime se spominje u turskom popisu 1579.god., gdje se navodi ; Šimun Đurđev (-ić). Tada su Perkovci imali 20 naseljenih kuća.U prvom komorskom popisu 1698.god. nakon turaka, selo se navodi kao pusto. No, već 1702.godine u Perkovcima je zabilježeno 19 kućedomaćina, među kojima ; Miat Đurđević.

__________________________________
_________________________________

ROD  ( PREZIME ) Č A K L O V I Ć

Selo Vrpolje u tursko doba 1579.god. upisano
kao Vrhpolje imalo je tada 16 naseljenih kuća.
Među današnjim starosjedilačkim rodovima
u ovome popisu (Tapu Defter), zabilježeno ;
Martin Čaklović. Ovo prezime nalazimo i 
nakon turske vladavine u komorskom popisu
iz 1702.godine sela Vrpolja sa 26 naseljenih
kuća. Upisani su među kuće domaćinima ;
Mihal (Mijo) Čaklović, Ivan Čaklović, Franjo 
Čaklović.
_____________________________________

ROD  ( PREZIME )
L U Č I Ć

Među najstarijim poznatim starosjediocima sela Sikirevaca nalazi se i prezime Lučić.
U turskom poreznom popisu (Tapu Defter) iz 1579.god. za varoš Sikirevci, nahija Ravna, nalazimo zabilježnon među kuće domaćinima; Marko Lučić. U prvom komorskom popisu
nakon turaka 1698.god. u Sikirevcima zabilježen je domaćin ; Franjo Lučić. Godine 1760. popis zagrebačke biskupije, za katoličku župu Kopanica i filijalno selo Sikirevci, od ovoga roda navode se ovi kuće domaćini ; Ambroša Lučić (1 bračni par, 5 članova), Grgo Lučić (1,10), Blaž Lučić (1,8), Marko Lučić (1,8), Ivan Lučić (1,3), Martin Lučić (3,16), Đuro Lučić (3,12),
Bartol Lučić (1,5), Matija Lučić (1,15), Mijo Lučić (1,10), Andrija Lučić (3,15), Mijo Lučić (1,7), Andrija Lučić (1,9), Ivan Lučić (1,10), Luka Lučić (3,21).
_____________________________________

ROD ( PREZIME ) K L A D A R I Ć

Starosjedilačko prezime Kladarić u slavonskoj Posavini također nalazimo još u tursko doba prilikom popisa Požeškog sandžaka 1579.god.u selu Vrba kod Broda, gdje se navode ; Ferenc Kladarić, Ivak Kladarić. Nakon Bečkog rata i oslobođenja Slavonije bilo je i migracija
na ovim prostorima, tako da ovo prezime nlazimo u Beravcima i Budrovcima.U komorskom popisu 1698.god.pri opisu i popisu Kopanice u zaseoku Beravci, nalazimo kuće domaćine; Blaž Kladarić, Luka Kladarić, Marian Kladarić, Đuro Kladarić.

U popisu katolika zagrebačke biskupije 1760.god. župe Kopanica i popisa filijale Beravci, među kuće domaćinima ; Josip Kladarić (3 bračna para, 14 članova),Blaž Kladarić (1,7), Marijan Kladarić (1,5), Mijo Kladarić (1,8), Grgo Kladarić (2,6), Đuro Kladarić (2,18), Mato Kladarić (2,12), Josip Kladarić (7,32), Tomo Kladarić (2,14). 
________________________________________

ROD ( PREZIME )  BRANKOVIĆ

Najkstariji zapis roda Branković, nalazimo 1702. godine među unovačenim graničarima uz rijeku Savu iz selišta Malice (Malicze) i Šapca (Szabac) današnji dio naselja Kruševice i Slavonskog Šamca. Tada je upisan ; Pavo Branković ( Paval Brankovich).

Godine 1760. među popisanim katoličkim življem zagrebačke biskupije u selu Kruševica, upisan je kuće domaćin familije ; Đuro Branković ( 2 bračna para, 5 članova). Kasnije od ovoga roda u Kruševici nalazimo ; Andrija Branković,rođ.oko 1817.god., sa ženom Francom,rođ. Ćosić, imali su osmero djece, od kojih tri sina; Mijo Branković,rođ.1841.g.,  Pavo Branković,rođ.1847.g., Franjo Branković, rođ. 1866.g. Od ovih su nastale loze današnjeg roda Brankovića u Kruševici.


___________________________________________

ROD ( PREZIME )    B R E N D I Ć

Rod Brendić u slavonskoj Posavini nalazimo u selu Jaruge od 1745.godine u Matičnoj knjizi
vjenčanih, kada se oženio; Mato Brendić, sa Marijom,rođ.Živić iz Sikirevaca. U popisu katoličkog življa 1760.godine zagrebačke  biskupije za selo Jaruge, navode se dvije kućne  zadruge tj. familije ovoga roda; Matija Brendić (1 bračni par, 3 člana), te Petar Brendić (udovac, 4 člana). U zemljišnoj knjizi koja je zaključena 1800.godine vidimo također dvije kućne zadruge ovoga roda u Jarugama, čiji su domaćini bili ; Pavo Brendić, kbr. 9, Tadian Brendić, kbr. 14.
_________________________________________

ROD  ( PREZIME )  B R K I Ć

Ovaj rod je također starosjedilački u selu Kruševica. Nalazimo prvi zapis 1702. godine prilikom novačenja graničara ustrojem Vojne krajne, među popisanim iz selišta Szabacz i Malicza (Šabac i Malica), gdje se navodi; Đurica Brkić ( Juricza Berkich).

Iz popisa kućnih zadruga 1760.godine u Kruševici navode se ovi kuće domaćini zadruga; Božo Brkić (2 bračna para, 10 članova), Ivan Brkić (1,9), Ilija Brkić (1,6).Tako ovaj rod Brkića ima u kontinuitetu svoje ognjište više od tri stoljeća u Kruševici na dijelu sela koji se zove Šabac.

Od ovoga roda iz Kruševice nakon razvojačenja Vojne krajne, treći po redu načelnik općine Šamac bio je; Martin Brkić, vršeći tu dužnost 1878. - 1879.  godine, gdje napušta zbog ženine bolesti.
_____________________________________________


STAROSJEDIOCI SLAVONSKE  POSAVINE

FAMILY NAMES IN SLAVONSKA POSAVINA

________________________________________________________________________

ROD  ( PREZIME  )   AGIĆ  


Prezime Agić nalazimo u slavonskoj Posavini među starosjediocima na području Cvelferije. Tako je ovo prezime zabilježeno u popisu rkt. župe Drenovci u filijalnom selu Đurići 1767./68. godine, gdje je upisana jedna kuća familija ovoga roda. U vrijeme Vojne krajine od roda Agić porijeklom iz Rajeva Sela zabilježen je Stjepan Agić, slavonski vikar Pečuške biskupije rođ. 1730.godine, sin graničarskog podkapetana Ilije Agić.

______________________________________________________________________________

ROD ( PREZIME )  AKŠAMOVIĆ

Ovo prezime Akšamović nalazimo zabilježeno u starim matičnim knjigama rkt. župe Garčin. U popisu katolika zagrebačke biskupije 1760.godine u Gračinu se navodi domaćin kućne zadruge; Nikola Akšamović ( 1 bračni par, 7 članova ukućana).

Prilikom kanonske vizite 1842.god. rkt. župe Garčin upisana su dva zvonara, od kojih je bio i Matija Akšamović, mladić star 18 godina. Od ovoga roda svakako je napoznatiji biskup đakovačko-srijemski dr. Antun Akšamović, rođen 1875.god. u Garčinu, zaređen za svećenika 1899.god. Đakovačkim biskupom imenovan je 1920.godine, a umro 1959.god. u Đakovu.

____________________________________________________________________________-

ROD  ( PREZIME )  ANAKOVIĆ

Prema prvom komorskom popisu Slavonije nakon Turaka 1698. godine za selo Donja Bebrina među stanovnicima zabilježeno je i prezime Anaković. Tako se tada navode kuće domaćini ; Lovak Anaković, sin 1, vol 1, krava 1, 1 june, 1 svinja, 1 košnica, 1 jutro pšenice, 4 voza sijena, najamnik 1. Bernard Anaković, krava 1, june 1, 1 jutro pšenice, 1 voz sijena, 1 najamnik. Luka Anaković, sin 1, konj 1, vol 1,  krava 1, 1 june,3 košnice,1 kopač vinograda, 1 juto pšenice, 3 vozova sijena, 1 najamnik.

Godine 1760. u Donjoj Bebrini od ovoga roda bile su ove kućne zadruge, te njihovi domaćini ; Martin Anaković ( 1 bračni par, 6 članova), Đuro Anaković (1,4), Antun Anaković (2,6), Bernardin Anaković (1,7), Ivka Anaković (- ,3),Tomo Anaković (1,3), Stanko Anaković (1,11), Ivan Anaković (1,8), Antun Anaković (2,10), Josip Anaković (2,10), Marin Anaković (1,9), Matija Anaković (3,8), Marko Anaković (1,7), Ivgan Anaković (1,4), Đuro Anaković (1,7), Cecilija Anaković (- ,3), Andrija Anaković (- ,5), Nikola Anaković (1,4).

___________________________________________________________________________

ROD  ( PREZIME )   ALKOVIĆ

Starosjedilački rod u selu Bukovlje, upisano još u Tursko doba 1579.godine u Tapu Defteru (Porezna knjiga), gdje se navodi; Mika (Nikola) I(A)lković. Nakon oslobađanja slavonske Posavine od Osmanlija, prema provedenom Komorskom popisu naselja i stanovništva 1698.godine, također je zabilježeno ovo prezime; Antun Alković, sa 2 sina i 1 kći.  Godine 1760. prilikom popisa katolika zagrebačke biskupije za selo Bukovlje, zabilježeni su ovi kuće domaćini ; Antun Alković (2 bračna para, 14 članova), Matija Alković (3,18), (2,6), Marijan AlkovićNikola Alković (4,19), Matija Alković (2,9), Franjo Alković (1,9).

______________________________________________________________________________

ROD  ( PREZIME )   ANDRIĆ

Prema turskim Defterima (porezna knjiga) 1579.god.spominje se naselje naselje Striživojna, ali nije obrađeno. Tako nemamo popise nastanjenih stanovnika u tome selu za vrijeme turske vlasti. Nakon oslobađanja Slavonije od Osmanlija u prvom Komorskom popisu iz 1702.godine za selo Strizivojna, zabilježeni su među kuće domaćinima ; Franjo Andrić (Franyo Andrich) i Mijo Andrić (Miho Andrich).

_______________________________________________________________________________

 ROD  ( PREZIME )  ATVANOVIĆ

Ovo neobično prezime nalazimo u selu Klakar 1760.godine u popisu katoličkog življa zagrebačke biskupije, gdje se navode ; Mato Atvanović (samac), Ana Atvanović (udovica i 3 člana). Godine 1769. bilo je u selu Klakaru 39 kuća, 61 obitelj i 327 katolika. Prema popisu iz 1911.godine, gdje su zabilježeni kuće domaćini od ovoga roda; Franjo Atvanović, kbr.87 i 89 (s kćerkom zajedno), Vinko Atvanović, kbr.88, Ivo Atvanović, kbr. 16. Godine 1921. selo Klakar je imalo 391 stanovnika.

______________________________________________________________________________

ROD  ( PREZIME )  BABIĆ

Ovo prezime nalazimo u slavonskoj Posavini među starosjediocima u ovim selima; Babina Greda, Bošnjaci, Gradište,... U Babinoj Gredi starosjedilački rod Babić je veoma raširen, ima ih i u okolnim selima po nekoliko familija. Tako su među graničarima 1702.godine iz Babine Grede zabilježeni ; Petar Babić ( Petar Babich), Nikola Babić (Nicola Babich). Ali su svakako među najbrojnijim u Babinoj Gredi, gdje se granaju na više loza tj. familija ; Markovi, Kličkovi, Brdarovi, Maričini, Frćkovi, Šimunovi, Antolovi, Bartolovi, Jaselina, Brečkovi, Senkovi, Šapilovi, Kapucinovi, Gabričini, Štrameštrovi,...

Od starosjedilačkog roda Babića u selu Bošnjacima postoji više familija koji su dobili ove seoske nazive - ,,špicname'' ; Drveni, Crveni, Kurjakovi i Šupljikini.

Prema popisu sela Gradišta iz 1755.godine, među zabilježenim rodovima (prezimena), navodi se i Babić sa tri familije (kuće). Također ovo prezime pronalazimo među starosjediocima sela Komletinaca kod Vinkovaca.

_____________________________________________________________________________

  ROD  ( PREZIME )  BABOSELAC

Prezime Baboselac u slavonskoj Posavini nalazimo u selu Donja Bebrina u komorskom popisu 1698. godine, gdje se navode ovi domaćini ; Đuro Baboselac (Juro Baboszetics), Nikola Baboselac (Nicola Baboszetics), Mato Baboselac ( Matho Baboszetics), Jakob Baboselac ( Jacob Baboszetics). Prema popisu katoličkog življa zagrebačke biskupije 1760.godine za selo Donja bebrina, navode se ovi domaćini kućnih zadruga od ovoga roda ; Tomo Baboselac (1 bračni par, 4 člana ), Luka Baboselac (1,6), Martin Baboselac (1,6),Marko Baboselac (3,12), Josip Baboselac (1,7),Andrija Baboselac (1,8), (2,9), Đuro Baboselac (2,9),Ilija Baboselac (1,8), Marko Baboselac (1,5), Franjo Baboselac (1,6) i Mijo Baboselac  (udovac, 4 člana), ukupno 11 familija.


Prema pregledu broja stanovnika u selu Donja Bebrina, iz 1999.godine od roda Baboselac nalazi se11 domaćinstava i 43 žitelja. Tako je ovaj rod drugi po brojnosti u selu.

U selu Gradište kod Županje, zabilježen je 1755.godine rod Baboselac sa dvije familije (k

sokacgranicar @ 22:09 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Arhiva
« » stu 2014
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Index.hr
Nema zapisa.