Zavičajna povijest i šokačka narodna baština
ŠOKAČKI RODOSLOVNIK
Brojač posjeta
175792
Anketa
Zanima li Vas zavičajna prošlost i narodni običaji ?

TagList
Anketa
Jeste li za uvođenje izvannastavnog predmeta ZAVIČAJNOST u Osnovne škole ?

Blog
petak, travanj 4, 2008


Šokačka narodna nošnja u slavonskoj Posavini



U starija vremena Šokci, kako muškarci tako i 
žene, nosili su odjeću od lanenog tkanja koje 
su sami proizvodili. Iz prošlosti i prepričavanja
 starijeg svita znamo da su muški nosili samo
 rubinu i gaće, a ženske išle u krilcima i oplećku
Te košulje i krila nisu bili izrađeni od ovakog 
tkanja koje danas vidimo na smotrama folklora 
(fine šlingovane gaće, rubine i krila). Ovako grubo
 tkanje nosilo se svaki dan te se nazivalo svagdanje 
ruvo, dok se za nedilju i svetac nosilo svečanije
 i bolje. Prije Prvog svjetskog rata i u 19.stoljeću 
pojedine dijelove nošnje i obuće radili su brojni 
obrtnici : opančari, štrikeri, čurčije i abadžije.
 U starije vrijeme nije bilo šnajdera, nego su žene 
same sebi izrađivale.



Promatrajući šokačku narodnu nošnju, osobito 
na crkvenim godovima (kirbaji),gdje dolazi do 
punog izražaja sva ljepota naše šokačke narodne 
nošnje, čovjeka upravo zanese njena šarolikost, 
slikovitost i izvanredna skladnost boja, što sve 
odaje profinjeni ukus. Ne znaš, što čini na čovjeka
 veći utisak : ili sama, efekta puna, nošnja ili upravo 
graciozno držanje snaša i djevojaka, na kojima to 
svečano odijelo tako divno pristaje.

MUŠKA NARODNA NOŠNJA

Muška svečanija nošnja je bila slična svagdanjoj 
radnoj, ali uz dodatke ; gaće (hlače) od tkanog 
lana, rubinu (košulja), tkanicu i kapu ( šešir). 
Zatim kamizol (prsluk), a špenzle (štrikano od 
valjane vune) iz jutra ako je hladnije, na nogama
 opanci ili obojci. Ovako se oblačilo nediljom 
ili svetkovinom. Dok se za hladnijih dana oblačilo 
odgodnje čiste, bile rubine i rajtozne (hlače), te 
pršnjak (ukrašen ogledalcima od kože bez rukava), 
zatim špenzle, na nogama čorapci ili fusekle i obojci. 
Za mušku nošnju karakterističan je pršnjak - kožni
 prsni ukras koji se nosi zimi, zatim kraći kaput od 
valjane vune koji ima više naziva; špenzle, jankel, 
reklja, bundžur, ćurakle,...

Muška šokačka narodna nošnja također je - osobito u 
momka - često vrlo bogata. Glavu pokriva Šokac obično 
crnim, zelenim ili smeđim šeširom, kapom, a na kapu
 obamita vrpcu panjtliku, te se kiti cvićem. Osim kape 
nosi se i šubara, osobito zimi, i za nju se zatiče cviće.

Rubina (košulja) je dugačka i seže priko pojasa, a prsa 
su joj ili rasplitana ili sastavljana, mogu biti šlingovana a i 
zlatom vezena. Oko ovratnika negdje se veže na košulju 
,,poša'', a neka vrsti kravate (marame), koju su nekada
 nosili graničari -husari.Na rubinu navlači se prsluk, koji 
se zove i kamizol. Kamizol je obično crn, ali ima ih i od 
plave čoje. Stari graničari nosili su samo plave kamizole. 
Poleđina je u kamizola često i od svile. 

O pojasu pripasuje se tkanica, ali je u muškaraca uobičajeno 
da nose kajiš, obično je žute kože. Gaće su bijele, širokih 
gaćavica, a nogavice su šlingane, rasplitane, a često i 
zlatom vezene. Donji rub gaćavica obamita čipka ili šlinga, 
a i rasplit. I muški na noge navlače čarape. One su ili pletene 
sa bobicama, dakle pulovane, a običajne su štrikerske, 
plavo šarene. U starija vremena, nosili su muškarci 
crno bijele vunene tkane obojke, domaćeg proizvoda. 
Kasnije su to nosili samo stariji ljudi.

Obuća su opanci, čizme, a rjeđe cipele. Opanci su kadgod 
lijepi od crne kože, često i pulovani. Ako su opanci 
sa uskim kajišima, zovu se ,,putranci'' ili ,,preplitanci''. 
Čizme se obično nose zimi. Cipele su novija moda.

Sve ovo do sada navedeno je ljetna narodna šokačka 
nošnja. Zimi se još nosi i pršnjak, kožuv (kožuh), kabanica i 
opaklija, a mjesto gaća muški nose hlače, čakšire. 
Bijele hlače od grubog lanenog platna zovu se ,,gege'', 
a nosili su ih stariji ljudi. U bivšoj Granici hlače su od 
plave čoje, a zovu ih pantalone.

Kožuh, pršnjak, kožušak, ćurak i opaklija izrađuje kožušar 
ili ćurčija. Kožušak ili pršnjak nosi i muško i žensko, pa
 je često, osobito u mlađeg svijeta, urešan pulicama, 
ogledalcima i granama od raznobojne kože. Stariji ljudi 
nosili su kožuh i ljeti i zimi. Ljeti ga, - vele - hladi, a zimi 
grije, i vele : ,,Do svetog Duva (Duhova), ne skidaj kožuva.
 A kad prođe sveti Duv, navlači kožuv.''
Još se zimi nosi i 
štrikana rekla, koja se zove i ,,špencle'', ,,jankle'' ili ,,ćurakle''. 
I kabanica je zimski dio nošnje. Ima sela, gdje kabanicu zovu i 
,,japundže'' i gunjac. Dok je nov nosili su ga gazde, a
 kasnije kočijaši i čobani.Kasnije se u mušku modu 
pomalo uvlači, na žalost i kaput. Nekada su ,,kaputaši'' 
bili samo varošani, a ne seljani.

ŽENSKA NARODNA NOŠNJA

U slavonskoj Posavini od Broda do Županje što se 
tiče nošnje, ona je vrlo raznolika. Šokice su nosile 
običnim danom razne rupce (marame), delinke i
 farbarice u raznim bojama i sa raznim šarama. 
Kao svakodnevno ruv'o nošene su suknje i bluze 
od jeftinijeg platna, a najviše od cica kojeg je bilo i
 sa dva lica. Za svečanije dane suknje i bluze su 
šivane od raznih štofova i sitnog someta, a za veće 
svetkovine od štampane svile. Za svagdanju nošnju 
ako je bilo hladnije, nošeni su štrikani frosluci, kožuci 
a za svečanije opremanje pulani kožuvi, zatim brenovane 
veste
koje starije žene i danas nose, a po zimi u crkvu su 
se nosile plišane jakne crne i braon boje.



Posebno svečana oprava (nošnja) su bile zlatare, 
svilenke, šlingani i vezeni skuti i odnice.
Vezenje
 zlatom je bilo posebno umjeće, pa su tako postojale 
žene koje su se bavile tim poslom. Zlato se vezlo 
na širokim trakama od pargara koje su onda 
prišivane na svilenu ili neku drugu tkaninu. 
Kod pranja trebalo je te trake skidati pa nakon 
pranja ponovno prišivati. Zlatom je bio vezen i 
oplećak. Oplećak je imao rukavedosta duže
 od ruku. Rukav se morao podići i vezati pantlikom 
trobojnicom ispod lakta. Uz ovako vezenu zlataru 
oko vrata su nošene svilene polutine, a najviše 
marame križare. One su bile svilene crveno-bijele 
boje. Za manje svetkovine i svative nošene su polutine 
od finog tkanja, šlingane, vezene svilicom, a najviše
 jagodama. Za šlinganu nošnju koristilo se tkanje
 zvano frčevac. Isto je bilo d finog pamuka, jako 
tankog i frčavog pa mu odatle i naziv. Odnice su 
nošene većinom u korizmi i adventu. Bile su vezene 
pamukom u boji. Uz odnjicu su nošene polutine i pregače 
tamnije boje. Kod nošenja sukanja od štofa pod suknjom 
su nošena dvoja-troja krila (podsuknje). Krila su bila dugačka 
tako da su sezala do pazuha. Kad se svežu uzicom u struku, 
preostali dio od struka do pazuha se srola oko pojasa i 
tako se formiraju kukovi, a suknja bude mnogo šira. Gornja 
krila budu šlingana da se vidi šlinga kad se suknja podigne, 
tj. potprimi. Kad su se nosile zlatare i svilanke, onda su se oblačili 
unteroci.Oni su bili od finog pargara, čvrsto uštirkani i kad bi se
 obukla  dva-tri unteroka, postizala bi se donja širina suknje
 do dva metra. Uz ovakvu svečanu nošnju nosile su se cipele, 
a ljeti sandale, lakovane ili pletene, dok su se uz manju 
svečanu nošnju nosili opanci idali i guličane čorape u raznim
 bojama.

Antun Matasović, Gundinci-Moje uspomene i sjećanja, Slavonski Brod, 1989.g.

Od Nove Gradiške sve do Babine Grede i Štitara, 
dakle cijeli novogradiški, brodski i jedan dio 
županjskog kotara, čini jedno, posavsko, odjevno 
područje. Glavna karakteristika je, da šamija 
ne pokriva cijelu glavu u snaše, nego samo
 zadnju polovicu. Ženska navlači na sebe po 
nekoliko uštirkanih sukanja ispod skuta, da 
tako izgleda što krupnija i širja. O pojasu skute 
zavrne nekoliko puta, da tako i u pojasu izgleda 
što deblja. Tu dakle nije u modi vitka linija.

Donji dio županjskog kotara, cijela tzv. ,,cvelferija'' : 
Vrbanja, Drenovci, Đurići, Gunja, Posavski Podgajci, 
Račinovci, Rajevo Selo,... (bivša 12. graničarska 
kumpanija), po malo je napustila svoju izvornu 
narodnu nošnju (uticaj je to vremena sa kraja
 19.stoljeća kada su bile velike eksplatacije 
Spačvanskih šuma, varoška moda mješa se 
sa narodnom). Jedino su još sačuvale karakterističnu
 šamiju. Glava je sva povezana, a na čelu povezana je 
mašla u obliku leptira. Istu takvu šamiju nose i Lipovac, 
Strošinci, Morović - šidskog kotara, i Apševci, Podgrađe, 
Nijemci i Đeletovci - vinkovačkog kotara.
     Štitar i Županja, otkad je u Županji tvornica tanina,
 napustili su posve narodnu nošnju i cure su se ,,pofrajlile''.

Sav ostali dio vinkovačkog kotara, te Strizivojna i Vrpolje 
u đakovačkom kotaru i Gradište u županjskom kotaru, 
čine za sebe jedno odjevno područje. Odlikuje se svojom
 izvanrednom elegancijom, lijepim ručnim radovima, vrlo 
ukusnom šamijom, koja pokriva cijelu glavu do pol čela.
 Cure kosu umjetnički načišljaju i kite cvijećem. Ženske
 nastoje da su vitke, u struku što tanje, pa zato navlače 
skute većinom na golo tijelo.

Nijedan narod svijeta, ne može se podičiti tako lijepom i 
dekorativnom narodnom nošnjom, kao baš mi Šokci. 
Gdjegod su Šokci, tu je i narodna nošnja u svim njenim 
najraznoličnijim varijacijama, al svagda lipa, skladna i 
slikovita. Zato se baš tu i razvija najljepši naš narodni
 ručni rad, narodni motivi i ornamenti, koje su vridne
 ruke Šokica doterale upravo do umjetničkog savršenstva.
 Šokice su njekada same tkale na stanu ili stativama svoje 
platno od lana, pamuka, konoplje, a i čiste svile. Otkano 
platno mjeri se na polutke, savija u trube i pohranjuje 
u staklene ormare u kućaru (kiljeru). Čim udavača ima 
više naredanih truba, tim veća dika i ponos, a i bolja
 prilika za udaju. Šokice tkaju i otarke (peškire). Otarci 
su bili često utkani crvenom svilicom, a i zlatom i srebrom. 
Na otarke se utkaju biljni i životinjski stilizirani ornamenti. 
Nije ni čudo, jer otarak pratio je Šokca od poroda do pokrova. 
Otarcima se dariva kum i djeverovi te svatovi, a i konjske zaprege. 
Otarcima se u svatovima kitile tambure, egede i gajde. 
Otarak se daruje svećenik prigodom sprovoda. 
Na nadgrobni križ se vezao otarak, a od otarka se sastavlja i pokrov. 
Šokica su znale da utkaju, ali najviše svoje vezenke, koje izrađuju svilom, 
svilicom, vunicom, koju su same bojadisale biljnim bojama.


sokacgranicar @ 18:03 |Komentiraj | Komentari: 0
Arhiva
« » stu 2014
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Index.hr
Nema zapisa.